I MISLIM SE...
mogao bih biti snužden zbog mnogih stvari u životu. Zbog svega ružnog što je bilo, što jeste i što bi moglo biti. Ništa lakše no tražiti dlaku u jajetu. U nesavršenom svetu, živimo kao nesavršeni ljudi. A ja sam samo jedan običan čovek. Sad me ima, za čas me nema više.
Koliko je samo teže videti sreću od tuge. Koliko je samo lakše dići ruke nego ih staviti u gard. Biti tužan nad svojom sudbinom nego učiniti nešto da se promeni.
A ja, ne dižem ruke nikada, stojim čvrsto u gardu. Borim se za sreću. Pa, koliko je, bre, lepše kada izboriš nešto sopstvenim umećem i svojom snagom! Ja sam borac koji obožava da osvoji nešto umesto da mu bude poklonjeno.
Na kraju krajeva, tuga i bol su zagarantovani. Dovoljno je predati se. Zar to treba umeti? Zar za to treba biti sposoban!?
I zato, ne mogu da budem tužan, ma ne smem da budem tužan! Ni onda kada naidju loši dani. Pogotovo tada!